Peti dan ganz novog festivala!

 „Ganz novi festival: međunarodni festival razvojnog kazališta“ vas poziva u ponedjeljak,  12. rujna, s početkom u 18:30 sati na prezentaciju umjetnice Leentje Vandenbussche u Galeriji SC.

Leentje Vandenbussche (Bruges, 1984.) obrazovala se na području 3-D dizajna pri Royal Academy of Fine Arts u Gentu. Njezino je stvaralaštvo mješavina kazališta/performansa i vizualnih umjetnosti. Osnovne teme njezinog stvaralaštva su javni prostor, voajerizam te potraga za pristupačnim konceptom i iskustvom.

Zadnjih pet godina Leentje Vandenbussche radi na diptihu “Sve i Ništa”. Grafičkim istraživanjem propitkuje dualnost između “svakodnevne upotrebe riječi” i njihovog “egzistencijalnog” značenja. Ovaj je osobni process bio početna točka za kasniji fizički prijevod koncepata u dvije izvedbe.

Prva izvedba “Beckett je na svom mjestu” pokazala je zagrebačkoj publici kako “Ništa” može biti Sve. Nakon završetka magisterija kazališne znanosti na Sveučilištu u Antwerpu, započela je drugi dio diptiha – “Sve”.

Započela je opsežno dvogodišnje istraživanje, s nekoliko manjih izvedbi i intervencija u međuvremenu: ‘Waiting on Godot from A to Z’ (Back to Beckett festival, Monty / Muhka, Antwerp), ‘M2’ (De Tijd, Antwerpen), ‘Seizoenarbeiders’ (Campo, Gent) and ‘Everything with Joi’ (‘InteatroFest’ Polverigi-Italy).

Leentje Vandenbussche članica je kazališnog kolektiva zie!duif. S izvedbom “Stockholm” (Grupa za samopomoć za iskompleksirane strance) osvojili su prvu nagradu na Theater aan Zee (Oostende) 2008. i Fringe (Amsterdam). Trenutno radi na projektu “X / An exercise in disappearing (X / Vježba nestajanja)”, produkciju o umiranju.

U 20 sati vas u polukružnoj dvorani očekuje rad u nastajanju „Čudak i riba: Pojačavajući potkožno“, Julian Hetzela i Male Kline. Cijena ulaznice: 40/20kn studenti.

Proces istražuje buku potkožnog u tijelu – buka kao misli, kao afekti i kao percepcije. Buka je sveprisutna, a ta smetnja (interferencija) sadrži golem subverzivni ili čak revolucionarni potencijal. Kroz umjetničke amplifikacije materijala koji se obično smatra spinoffom, ostatkom ili otpadom i kao takav se smatra beskorisnim, otkriva se njegova skrivena ljepota i stoga ga je potrebno ponovno uzeti u razmatranje.

Mediji se koriste kao alati za zumiranje, da se lociraju mikro-pokreti i ritmovi potkožnoga, da se fokusira na čudne detalje kako bi se generirao široki kut koji otkriva bljesak drugačije stvarnosti. Aplicirajući repetitivne metode, kao sampling (ponovno korištenje starih zvukova) i looping (ponavljanje zvukova, videa, pokreta) otvara se prostor za pojavu nevidljivoga.

Pojačavajući potkožno otvara pitanje o mediju same izvedbe, i njenog potencijala da napravi neočekivani prekid s materijalnim uvjetima svoje vlastite produkcije. Može li ta performativna subverzija promijeniti vlastite parametere i kreirati alternativnu viziju stvarnosti? Pojačavajući potkožno je samo po sebi prag onoga što nije tamo (još), ali može biti dovedeno u vidokrug naše misli. U ovom slučaju kako bismo uživali u zori, horizont mora biti nijemo dvorište.

Pojačavajući potkožno nije koncert niti ples niti kazališna predstava. To je protestna pjesma tijela.

Također Vas pozivamo da nam se od 22 sata pridružite na partyu u atriju&TD-a do dugo u noć. Ulaz besplatan.


Leave a reply

Name (required)

Website